-Priredio:Miladin VELjKOVIĆ
Formiranje otvorenog jata počinje urušavanjem dijela molekularnog oblaka, koji može imati masu i do nekoliko hiljada puta veću od Sunčeve. Različiti faktori mogu izazvati promjenu gustine u oblaku što će zatim izazvati zgrušavanje njegovih pojedinih djelova, što pokreće i formiranje zvijezda. To mogu biti udarni talasi od obližnje eksplozije supernove ili sudar ili samo blizak prolazak sa drugim molekularnim oblakom. Tada se stvara veliki broj zgrušnjenja u samom oblaku i to će odrediti broj zvijezda koje će se formirati. Smatra se da u našoj Galaksiji u prosjeku svakih nekoliko hiljada godina nastane po jedno otvoreno jato.
Kada jato nastane, mlade, sjajne i najmasivnije zvijezde u njemu počeće zračiti ogromne količine ultravioletnog zračenja. Ovo zračenje stvara brzu jonizaciju gasa oko njih i to izaziva nastanak posebnih kosmičkih regiona. Zvjezdani vjetrovi masivnih zvijezda i pritisak zračenja oduvavaju ostatke oblaka iz jata. Tipično nastavak tok procesa jeste da će poslije desetak miliona godina otvoreni skup doživjeti prvu eksploziju supernove koja će ubrzati izbacivanje gasa iz jata. Nakon više desetina miliona godina u otvorenom jatu gotovo neće više biti gasa. Inače, na formiranje zvijezda potroši se tek 10% mase početnog molekularnog oblaka. Moguće je čak i da više rasijanih jata nastane iz jednog istog molekularnog oblaka. Pretpostavlja se, na primjer, da su Hijade (u sazvježđu Bika) i Prezepe (u sazvježđu Raka), dva velika otvorena jata relativno blizu nas, nastale iz istog molekularnog oblaka prije nekih 600 miliona godina.
Među rasijanim jatima nalaze se grupacije sa svega nekoliko zvijezda razbacanih na velikom prostoru ili, kao suprotnost, gusti skupovi od nekoliko hiljada članova. Tipičan skup se sastoji od središta gdje ima najviše zvijezda, i korone gde su zvijezde rjeđe raspoređene. Jezgro jata se u prosjeku proteže na 3 do 4 svjetlosne godine, dok se korona može protezati i do 20 s. g. Prosječna gustina zvijezda u jatu je oko 15 zvijezda po kubnom parseku. To se može uporediti sa gustinom zvijezda u okolini Sunca koja iznosi 0.03 zvijezde po kubnom parseku, dok u zbijenim jatima gustina može biti čak. i 1.000 zvijezda po kubnom parseku.
Postoji oko 1.000 poznatih otvorenih jata u Galaksiji, ali njihov stvaran broj možda je i deset puta veći. U spiralnim galaksijama rasijana jata se mogu pronaći samo u disku galaksije u spiralnim krakovima, gdje je gustina gasa i prašine najveća, pa time istovremeno i intenzitet formiranja zvijezda. Rasturena jata su gusto koncentrisana u ravni diska s visinom u odnosu na galaktički ekvator od 180 svjetlosnih godina, što je neznatno u odnosu na prečnik galaksije koji iznosi preko 100.000 svjetlosnih godina. U nepravilnim galaksijama, otvorena jata su nasumično razbacana, iako je njihova koncentracija najveća, uz guste oblake prašine i gasa. U eliptičnim galaksijama formiranje zvijezda je prestalo u davnoj prošlosti, pa one ne sadrže rasijana jata, tj. jata su imala dovoljno vremena da se potpuno raspadnu.
U Mliječnom putu mlađa otvorena jata se nalaze nanizana u blizini središta, gdje su plimske sile Galaksije jače i molekularni oblaci gušći, pa je i stopa formiranja veća, ali i disperzija jata je mnogo izraženija. Starija jata se, međutim, više nalaze u spoljnim djelovima diska Galaksije. Jata u perifernijim djelovima imaju sporiju disperziju. Rasturena jata se raspadnu prije nego što zvijezde u njima dostignu kasnije evolutivne stadijume, pa u rasijanim jatima uglavnom dominira svjetlost mladih, plavih zvijezda. To su istovremeno najveće i najmasivnije zvijezde, pa je njihov život vrlo kratak (u kosmičkom smislu), tek nekoliko desetina miliona godina. Starija otvorena jata zato sadrže manje, većim dijelom žute zvijezde.
Kada određene zvijezde potroše čitav raspoloživi vodonik koji održava nuklearnu fuziju u njima, zvijezde male ili srednje mase odbacuju spoljašnje slojeve i tako stvaraju planetarnu maglinu. Ono što ostane od zvijezde jeste zapravo bijeli patuljak koji se polako hladi. U otvorenim jatima se često javlja manjak bijelih patuljaka, kad se uporedi sa nekom teorijskom vrijednošću koja se dobije na osnovu mase i starosti jata. Jedno od mogućih objašnjenja je da crveni džin kad odbacuje spoljne slojeve od kojih nastaje planetarna maglina, zbog asimetrije mase koja se širi u okolnom prostoru, može da dobije dodatnu brzinu od više kilometara u sekundi što je dovoljno da napusti sistem.
Mnoga otvorena jata su nestabilne formacije. Sa masom koja je dovoljno mala da je brzina oslobađanja (brzina potrebna da bi zvijezda napustila sistem) manja od prosječne brzine zvijezda u jatu. Takva jata teže da se brzo raspadnu i traju samo nekoliko miliona godina. Takođe, ostaci oblaka iz kojeg se jato stvorilo se izbacuju iz jata, čime se dodatno smanjuje masa što sledstveno ubrzava njegova disperzija.
(NASTAVIĆE SE)